Jeka Quotes

1. "Epska svijest je kao sifilis - ne možete je se osloboditi. Ona covjeka cini erektiranim i usmjerava ga ka herojstvu, a herojstvo i jeste - erektiranost prema smrti. Ali ga, kao i u slucaju sifilisa, na koncu upravo ta erektiranost košta života....Erekcija je savršena metafora herojstva - mozak je tada stavljen van funkcije jer sva krv hita drugdje; i kao što se želi prodrijeti u ženu, hita se da se penetrira u smrt. Kasnije sve splasne - u miru utrobe mlohave i vlažne zemlje, tamo gdje smo se probili, kriknuli, prosuli sjeme i krv i napokon pali."
Author: Andrej Nikolaidis

2. "Bez obzira na to jesmo li ratnici, svi se mi s vremena na vrijeme suocavamo s kubnimcentimetrom mogucnosti. Razlika izmedu prosjecnog covjeka i ratnika jest u tome što je ratniktoga svjestan, ostaje svjestan i budno ceka kako bi taj kubni centimetar uhvatio cim se pojavi."
Author: Carlos Castaneda

3. "„Kakva je to znanost koja može covjeka poslati na Mjesec, a ne može staviti komad kruha na stol svakog covjeka?"
Author: Carlos Ruiz Zafón

4. "Svijet je školski ravnatelj koji se bavi tvojim manama. Ne mislim u nekom u nekom misticnom ili Isusovom smislu. Nego prije na foru da se uporno spoticeš preko neke skrivene stube, bez kraja i konca, dok ti konacno ne sine: pazi, stuba! Sve su stvari u kojima kiksamo skrivene stube, bilo da smo odvec sebicni ili odvec sluga pokoran ili što vec. Ili nikad neceš primijetiti u cemu griješiš pa ceš dovijeka trpjeti posljedice ili ceš jednog dana primijetiti i popraviti stvar. A što je najveci vic, kad napokon skužiš gdje je ta skrivena stuba i pomisliš: Ej, pa ipak život nije baš takva koma, slijedi TRES! Strmoglaviš se niz novo skriveno stubište.Nikad kraja"
Author: David Mitchell

5. "Naucit ce on nju da zavoli i prihvati svoje tijelo, koje je tako dugo nijekala. S puno ce je obzira nauciti svemu što se u ljubavi mora znati, a poslije ce prijeci na unosnije ciljeve i teže zadace, kada je rijec o razotkrivanju vjecne zagonetke kakva je žena. Pritom ce za promjenu on njoj biti ucitelj. Ne svidaju mu se njene tamnoplave plisirane suknje i strogi kroj njenih bluza kakve neprestano nosi da ne bi, valjda, naglasila svoju figuru. Mladenacki i šareno, tako bi se trebala oblaciti! Nositi razlicite boje! On ce joj objasniti što razumijeva pod pojmom boje. Pokazat ce joj što znaci biti mlad i ukusno odjeven i znati se tomu veseliti. A kada shvati koliko je zapravo mlada, ostavit ce je zbog mlade žene."
Author: Elfriede Jelinek

6. "Bilo joj ga je žao i grozila se njegovih prljavih ruku, ali nasmijala se na svoj uljudni nacin, kao da joj nije nimalo neobicno gledati covjeka koji se mice kao u polaganom snu. Ljudi cesto iskazuju neobicno poštovanje prema pijanu covjeku, nešto poput poštovanja priprostijih rasa prema ludacima. Poštovanje nije više nego strah. Moraš osjecati strahopocitanje prema covjeku koji je izgubio sve inhibicije, koji je spreman na što bilo. Naravno, kasnije ga prisiljavamo da plati za taj trenutak superiornosti, trenutak impresivnosti."
Author: F. Scott Fitzgerald

7. "Nisam vjerovao u slikarstvo za "izabrane". Uvijek sam osjecao da slika mora pobuditi nešto i kod onoga tko je ne obicava inace gledati, kao što Moliere uspijeva nasmijati vrlo inteligentnog covjeka, kao i onoga koji ništa ne razumije. Shakespeare takoder. I u mom radu, jednako kao i u Shakespeareovom, cesto se mogu susresti burleskne stvari, relativno cak i vulgarne.Na taj nacin mogu svakome biti dostupan. To nije zbog toga što bih želio dobrodošlicu publike, vec što želim doprijeti do svakog stupnja mišljenja."
Author: Françoise Gilot

8. "Drag mi je poneki covjek kojeg gdjekad, zamisli, i ne znaš zašto voliš, drag mi je poneki ljudski pothvat u koji si vec odavno prestao vjerovati, a ipak ga iz navike od srca cijeniš."
Author: Fyodor Dostoyevsky

9. "O sebi cu vam reci da sam cedo svoga vijeka,cedo sumnji i nevjerice,da to ostajem i bit cu to (ja to znam) do smrti."
Author: Fyodor Dostoyevsky

10. "Dan je....samo bijela hartija, na kojoj se sve biljezi i ispisuje....a racun se placa nocu..na velikim, mracnim poljima nesanice.Ali tu se sve rijesava i brise...konacno i nepovratno..Svaka preboljena patnja,nestaje tu kao rijeka ponornicaili sagori bez traga i spomena..."
Author: Ivo Andric

11. "Pod kvazi-mitskim totalitetom tehnicke racionalnosti prijeti nam inteligencija bez patosa, inteligencija kojoj nije potreban nikakav jezik koji ima svoj vlastiti smisao jer ionako sve funkcionira bez bilo kakvog proturjecja; ta inteligencija ne zna za spomen jer nije ugrožena nikakvim zaboravom: covjek kao kompjuterizirana inteligencija bez osjetljivosti na patnju i bez morala, ukratko: covjek kao rapsodija nedužnosti jednoga glatko funkcionirajuceg stroja. Treba li doista to biti covjek nakon smrti covjeka?"
Author: Johann Baptist Metz

12. "Sacuvaj me od onoga koji istinu ne može reci, a da ne ubode;od onog covjeka s dobrim izražavanjem ali lošim namjeramai od onog koji samopoštovanje stjece pronalazeci pogreške u drugih."
Author: Kahlil Gibran

13. "...je li se i Bog tako osjecao kad je stvorio covjeka?Da je stvorio prekrasan stroj za ubijanje?"
Author: Kate Furnivall

14. "Jedna od najobicnijih i najraširenijih praznovjerica je ta da svaki covjek ima jedino svoja odredena svojstva, da je covjek dobar, zao, glup, energican, apatican itd. Ljudi nisu takvi. Možemo kazati o covjeku da je cešce dobar nego zao, cešce pametan nego glup, cešce energican nego apatican, i obratno; ali ce biti neistina ako reknemo o kojem covjeku da je dobar ili pametan, a o drugom da je zao ili glup. A mi uvijek tako dijelimo ljude. I to nije istina. Ljudi su kao rijeke: voda je u svima jednaka i svuda ista, ali svaka je rijeka sad uska, sad brza, sad široka, sad tiha, sad cista, sad hladna, sad mutna, sad topla. Tako i ljudi. Svaki covjek nosi u sebi zacetke svih ljudskih svojstava te ponekad ispoljava jedne, ponekad druge, i cesto nije nikako nalik na sebe, a ipak ostaje vazda onaj koji jest."
Author: Leo Tolstoy

15. "Ako nisam kriv, onda su pogriješili, zatvorili su nedužna covjeka. Ako me puste, priznace svoju grešku, a to nije ni lako ni korisno. Niko pametan ne može od njih tražiti da rade protiv sebe. Zahtjev bi bio nestvaran, i smiješan. Onda ja moram biti kriv. A kako da me puste ako sam kriv? Razumiješ li? Ne treba da budemo suviše nepravedni. Svako polazi sa svoga stanovišta i smatramo da je u redu kad tako mi cinimo, ali kad to oni cine, onda nam smeta. Priznaceš da je to nedosljedno."
Author: Meša Selimović

16. "Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, bicu ti prijatelj.Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban, što nisam zamjerio nicemu ma šta da je rekao ili ucinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.Pa ipak to cinim, makar samo zato da još jednom pomenem covjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog cega kao ljubav. A ništa ja nisam poklonio tebi vec sebi."
Author: Meša Selimović

17. "Volim da porazgovaram, od razgovora sve postane svjetlije i svježije, kao da se prozori na kuci otvore... Nisam narocito pametan, niti mislim da je to važno, važnije je da je covjek pravedan i da se ne truje ružnim mislima. Mucno bi bilo živjeti obeshrabren, treba vidjeti i onu stranu koja nije protiv covjeka."
Author: Meša Selimović

18. "Ova žena je cudljiva, vjeciti april, vesela je pa tmurna, pricljiva pa malorjeka, svakog jutra ustaje i na lijevu i na desnu nogu pa je ne odreduje dan vec trenutak, slucajno je ovdje, kivna kad se sjeti da je mogla biti na drugom mjestu, razdragana kad pomisli da ce biti. Obicna je samo kad zaboravi."
Author: Meša Selimović

19. "Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to cinim, makar samo zato da još jednom pomenem covjeka koji je unio toliko radosti u moj život."
Author: Meša Selimović

20. "Sjetio sam se price, nena mi je pricala, davno, o karandolozu, crnom demonu, koji o Božicu sacekuje ljude na mracnim raskršcima, i popne im se na leda, smrdljiv i težak. Covjek ga nosi i posrce pod težinom, zagušen smradom, obamro od straha, a karandoloz ga pita: jesam li težak? Covjek stenje i kaže ono što misli: težak si. Karandoloz postane još teži. Ujutru nadu covjeka mrtva. Ali ko odgovori: nisi težak, spašce se, jer karandoloza odmah nestane, i covjek je slobodan. Zbog te rijeci hrabrosti, zbog rijeci prkosa. Docnije sam mislio da je to prica o životu: ako se tužimo kako nam je teško, klonucemo; ako kažemo životu: izdržacu, neceš me slomiti, muka postaje lakša."
Author: Meša Selimović

21. "Pretvorio sam se u covjeka koji moli, a to je posljednje bice na zemlji. Ispod toga nema ništa."
Author: Meša Selimović

22. "Postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izlijeciti, od trece nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao carobni kamen, jer pribavlja moc. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovog svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moci bezgranicna. Covjeka na vlasti podsticu kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina."
Author: Meša Selimović

23. "...rado bih na ljetovanje u Brazil. Vozio bih se favelama. Minibus bi bio blindiran. Promatrao bih male osmogodišnje ubojice koji sanjare kako ce postati bosovi; male kurve koje umiru od side u trinaestoj. Ne bih se bojao jer bi me štitio željezni oklop. To bih radio ujutro, a popodne bih išao na plažu, medu prebogate švercere droge i svodnike. Usred tako razuzdanog života, tako gorucih stvari, zaboravio bih melankoliju zapadnjackog covjeka."
Author: Michel Houellebecq

24. "Ako ja, ma kako se na to gledalo, sa svog licnog gledista bacim, razdvojivsi samoga sebe, pogled na onog mladog covjeka kakav sam tada bio, treba da se zalim, sto me sudbina nije rodila pomalo niktovom, i ne mogu se utjesiti zbog svog prevelikog postenja. Ne bih li ja, naprotiv, sve bio dao, da u sebi izbrisem svako iskustvo, da opet imam svoju djetinju dusu i da s njome zivim u cistoci? To moje JA, sto ga svi poznajete, ne zaboravite, to je uprljano svom necistocom zivota. Ako je istina, da covjek moze izvuci neki ponos iz hrpe onih godina koje je prozivio u necistoci, tad me, pristajem, nazovite svojim starijim bratom."
Author: Natsume Sōseki

25. "Carstvo covjeka je u njemu samom."
Author: Nura Bazdulj Hubijar

26. "Gledajuci tog covjeka u akciji, naucio sam mnogo. Bio je esencija dinamicnog menadžera, znao je izvanredno raspodijeliti poslove, motivirati druge, cak i izgledati dobro u radnom odijelu. Nikada nije tvrdio da je sposobniji od svojih podredenih. Priznavao je njihove sposobnosti u okviru njihovih domena. Ali on je davao viziju i ton, on je podizao duh. Osim toga, imao je onu romanticnu facu kojom je zavodio žene po svim galaksijama. Sjecam se sebe kao desetogodišnjaka s naocalama ispred televizora. Svaki put kad bi se Kirk pojavio na ekranu imao bih osjecaj da je preda mnom grcki bog.Imao je i fantasticne naprave. Kad sam bio klinac, fasciniralo me što na svaki planet nosi i onu spravicu, komunikator iz Zvjezdanih staza, pomocu kojeg može razgovarati s ostatkom posade. Danas i ja nosim nešto slicno u džepu. Tko se još sjeca da nam je Kirk prvi pokazao mobitel?"
Author: Randy Pausch

27. "Ako koristite novac za borbu protiv siromaštva to može biti jako korisno, ali još uvijek djelujete na marginama. Kada šaljete covjeka na Mjesec, vi pružate nadahnuce svima nama da iskoristimo maksimum ljudskog potencijala pomocu kojega najveci problemi covjecanstva mogu biti riješeni.Dopustite sebi da sanjate. Hranite i snove svoje djece. To ce ponekad znaciti da idu na spavanje kasnije nego što ste propisali."
Author: Randy Pausch

28. "Od onog ondašnjeg covjeka ja sam se, i to upravo zbog onog doživljaja, potpuno odvojio, promatram ga sa strane, sasvim mirno i hladno, i mogu ga opisati kao prijatelja o kojem znam mnogo i sve ono što je bitno, ali ja uopce više nisam taj covjek. Mogao bih pricati o njemu, prekoravati ga ili ga osudivati a da uopce ne osjetim da je on jednom bio sastavni dio mene."
Author: Stefan Zweig

Jeka Quotes Pictures