Spomen Quotes

1. "Te mi je noci Mijail rekao da on misli da nam život svima priskrbi nekoliko rijetkih trenutaka ciste srece. Katkad je to samo nekoliko dana ili tjedana. Katkad godine. Sve ovisi o našoj sudbini. Uspomena na te trenutke prati nas zauvijek i pretvara se u zemlju uspomena u koju se pokušavamo vratiti ostatak života, bezuspješno."
Author: Carlos Ruiz Zafón

2. "Ali do vraga sa starim uspomenama... Nisu one te koje me brinu... Mene sve više i više plaše nove uspomene... Što ih još nema? Gdje su se to zadržale?"
Author: Ðorde Balaševic

3. "Prošlost u vama živi u obliku uspomena, ali uspomene same po sebinisu problem. Zapravo kroz uspomene možemo uciti iz prošlosti i prošlih pogrešaka. Tek kad uspomene, odnosno misli o prošlosti, potpunoovladaju vama, pretvaraju se u teret, postanu problematicne i postanudio vašega osjecaja vlastitog identiteta. Vaša osobnost, uvjetovana prošlošcu,tada postaje zatvor. Uspomene su vam prožete osjecajem vlastiteosobnosti, a kroz pricu opisujete sebe onakvim kakvim se smatrate.To »malo ja« je privid koji prikriva vaš istinski identitet bezvremene ibezoblicne Prisutnosti."
Author: Eckhart Tolle

4. "Katkada se teže lišiti boli nego užitka, i uspomena ga je tako opsjela da za sada nije mogao ništa nego glumiti."
Author: F. Scott Fitzgerald

5. "Razlog zašto više nisam htio cuti tu stvar nije imao nikakve veze s uspomenama na Šimamoto. Pjesma jednostavno nije više na mene djelovala kao prije. Zašto, ne znam. Ono nešto posebno što sam davno osjetio u toj melodiji sad je nestalo. I dalje je to bila krasna melodija, ali ništa više od toga. A nije mi na pamet padalo da slinim nad mrtvim truplom lijepe pjesme."
Author: Haruki Murakami

6. "Dan je....samo bijela hartija, na kojoj se sve biljezi i ispisuje....a racun se placa nocu..na velikim, mracnim poljima nesanice.Ali tu se sve rijesava i brise...konacno i nepovratno..Svaka preboljena patnja,nestaje tu kao rijeka ponornicaili sagori bez traga i spomena..."
Author: Ivo Andric

7. "Potkraj Drugoga svjetskog rata izvukli su me iz škole i, kao šesnaestogodišnjaka, gurnuli u vojsku. Nakon kratke vojnicke izobrazbe u würzburškim kasarnama došao sam na frontu koja se u to vrijeme vec bila pomakla preko Rajne u Njemacku. Ceta je bila sastavljena iz samih mladih ljudi, bilo nas je preko stotinu. Jedne veceri komandir cete poslao me prenijeti jednu poruku u komandu bataljona. Nocu sam lutao razorenim selima i majurima, a kad sam se pred jutro našao na mjestu gdje sam ostavio svoju cetu, našao sam još samo mrtvace: cetu je pregazio kombinirani napad lovaca-bombardera i tenkova. Svima njima, s kojima sam još dan ranije dijelio djecje tjeskobe i mladenacki smijeh, sada sam mogao gledati još samo ugasli mrtvi obraz. Ne sjecam se nicega doli jednog krika bez glasa. I danas još vidim samoga sebe tako, a iza spomena na to raspali su se snovi mojega djetinjstva."
Author: Johann Baptist Metz

8. "U kršcanstvu doduše poznajemo kultnu anamnezu; no imamo li - barem u zacecima - doista anamneticku kulturu koja kultski spomen muke povezuje s našim povijesnim iskustvima te tako sprjecava da muka na koncu bude slavljena samo kao od povijesti udaljeni mit?"
Author: Johann Baptist Metz

9. "Pod kvazi-mitskim totalitetom tehnicke racionalnosti prijeti nam inteligencija bez patosa, inteligencija kojoj nije potreban nikakav jezik koji ima svoj vlastiti smisao jer ionako sve funkcionira bez bilo kakvog proturjecja; ta inteligencija ne zna za spomen jer nije ugrožena nikakvim zaboravom: covjek kao kompjuterizirana inteligencija bez osjetljivosti na patnju i bez morala, ukratko: covjek kao rapsodija nedužnosti jednoga glatko funkcionirajuceg stroja. Treba li doista to biti covjek nakon smrti covjeka?"
Author: Johann Baptist Metz

10. "Sve uspomene sa kaputa stresi, samo budi to što jesi, tu gde si, šta god da se desi ti budi ok. I nikad ne saznaj kako to boli kad nekoga voliš, a mrziš; kad mrziš, a voliš i lomiš se da izdrziš. Ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati mene, moja lutanja, maštanja i sanjanja, i znati da ih prati. I ko zna, možda jednom nadeš me - tamo gde prestajem ja gde pocinješ ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi. Ali srešceš samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden,iako te je taj neznanac nekada voleo više od sebe. (Jedan)"
Author: Marko Šelić

11. "Živio sam tako malo da sam sklon zamišljati kako uopce necu umrijeti; doima se nevjerojatnim da se ljudski život svede na tako malo; unatoc svemu, covjek zamišlja da ce se nešto prije ili kasnije dogoditi. Ozbiljna greška. Život itekako može biti prazan koliko i kratak. Dani jadno protjecu, ne ostavljajuci traga ni uspomena; a onda se najednom zaustave."
Author: Michel Houellebecq

12. "Na Mirnu bijaše gotovo prestao misliti. Velovi zaborava polako su maglili jedno ovalno lice, kosu. Ponekad, nocu, kao nejako svjetlo iz duboke tame zaiskrile bi oci sa zlacanim tackicama na dužicama, dušom se zakotrljali biseri nekog davnog smijeha. Nasmiješio bi se u mraku, ni sretno ni tužno, s gotovo zaboravljenom sjetom. Ne dopuštajuci mislima da se otmu i pohrle zaraslim stazama, promijenio bi položaj, ponekad pomislio- laku noc, uspomeno, i nastavio spavati."
Author: Nura Bazdulj Hubijar

13. "Kad sam imao petnaest godina, radio sam u vocnjaku i brao jagode. Vecina drugih radnika bili su nadnicari. S nama su radili i neki nastavnici, zaradujuci tako dodatni novac za ljeto. Spomenuo sam to ocu i rekao kako mi se cini da je taj posao ispod njihove razine. (Izgleda da sam mislio i da je ispod moje.) Dobio sam jezikovu juhu kakvu cu pamtiti. Otac je vjerovao da fizicki rad ne može biti ispod necije razine. Rekao je da bi više volio da postanem najbolji kopac kanala na svijetu nego da se lijeno provlacim kao samozadovoljni elitist iza kakvog uredskog stola.Vratio sam se u vocnjak, što ne znaci da mi se posao sad više svidao. U svakom slucaju, zapamtio sam oceve rijeci. Promijenio sam stav i marljivije prionuo na posao."
Author: Randy Pausch

14. "Žene klimaju glavom, svaka ima nekoliko djece. Jedan djecak ih sluša i kaže: - Kad budem velik, ja cu ubijati Srbe ovako - podiže ruke i cilja kao da puca na nekoga ih velike blizine. Odrasli šute. S. zna da je djecak vidio kako su mu vojnici ubili starijeg brata, baš tako. Toj maloj ruci nedostaje samo oružje, sve je drugo vec tu. Svejedno je u koju ce zemlju otputovati, ovaj ce djecak jednog dana izvršiti svoju namjeru. S. izlazi iz sobe i diše, zrak je oštar poput noža. Jedna je generacija iz te sobe vec završila svoj život i svela ga na uspomene. Druga ce rasti sa željom da se osveti. Kao da su oni vec živi mrtvaci, misli S. Iznenada u ustima osjeca gorcinu."
Author: Slavenka Drakulić

15. "Tužne uspomene dugo drijemaju u jednom od bezbrojnih šupljina sjecanja, godinama, desetljecima, citavog života. Zatim jednog lijepog dana iskoce na površinu, bol koja ih prati iznova je prisutna, snažna i oštra kao onog davnog dana."
Author: Susanna Tamaro

Spomen Quotes Pictures